Zar ne misliš da bi me slomio svaki put kada bi samo odjeknuo tvoj glas u mojim sjećanjima.
I da nije dovoljno velika praznina tvojih tišina da bi tamo stale sve boli koje već dugo nosim sa sobom.
Ne nisam se okrenula da bih ti mahnula posljednji put,
znaš onako kako to rade u filmovima.
Samo sam brojala korake,
da bih se kasnije mogla sjetiti kod kojeg sam točno ostavila naše postupke.
Jednom će postojati kronološki red osjećaja nabacenih u kutije
koje sam nekada koristila za ljetne uspavanke.
Sada je sve pomješano.
U meni.
Kriči, plače, pjeva, smije se urla. A ja ne mogu stati.
Bar na sekundu da tamo negdje popijem kavu i poslušam neku poznatu pjesmu.
/A ti si ostao tamo i nisi ni pogledao kada sam odlazila.
Možda se objekti naših posjedovanja lako zaboravljaju.
Znaš kao oni čijih se imena nismo mogli sjetiti.
Zar ne misliš da sam se sa svakim korakom sve više željela vratiti.
I da nisam tisuću puta pomislila kako ćeš povikati da stanem.
Pa da i naša tišina jednom nestane. U ponekim bezazlenim razgovorima./
Opis bloga
So, so you think you can tell Heaven from Hell,
blue skies from pain.
Can you tell a green field from a cold steel rail?
A smile from a veil?
Do you think you can tell?
And did they get you to trade your heroes for ghosts?
Hot ashes for trees?
Hot air for a cool breeze?
Cold comfort for change?
And did you exchange a walk on part in the war for a lead role in a cage?
How I wish, how I wish you were here.
We're just two lost souls swimming in a fish bowl, year after year,
Running over the same old ground.
What have you found? The same old fears.
Wish you were here.
Preslušao sam «sekretaricu», tri zadnje poruke bile su bez reči, no, neke glasove i ne moram čuti da bi ih prepoznao...
Laku noć, Ti Mala Breskvo, kako si samo mogla da pomisliš da te neću otkriti po načinu na koji zadržavaš dah?
Mirno spavaj, moja mila, sanjaj da si perce na krilu galeba skitnice kog praskozorje zatiče nadomak obala Biševa...
Ja sam inače sasvim OK, ako si to htela da saznaš?...
CREDITS
ldesigns -
design
deviantart -
image
Znala bih da je ponovo padala kiša,
i da su se puštale balade na gramofonu u kutu nepoznate sobe.
Znala bih da još uvijek mogu vrtjeti blues u mislima i da ne osjećam entropiju.
Znala bih da je lakše naci pokoju smislenu rečenicu među ogromnim neredom
u skriptama o življenju savršenog života.
Voljela bih znati.
Sada samo vjerujem da su vršci smrznutih prstiju pronašli toplinu u dnu džepova traperica koje ću sutra oprati u nekom omekšivaču veselijeg mirisa,
i da cu začuti lupanje plesnih koraka na stropu moje sobe. Prije
nego nade otope iščekivanja na otupjelim dlanovima.
Danas sam samo otkrila prašnjavu staklenku sjete koja je već dugo postojala tu,
pored nepovezanih crteža moje svakidašnjice.
A ti nikad nisi bio siguran. Čak ni kada su tvoje sjene plesale tango na mojim leđima.
Djevojčice se samo nevino smiješe i sanjari nisu sposobni razgovarati sa realnošću.
Znala bih da si vjerovao. Možda i u ljubav izgubljenu u sjećanjima nekih tamo ljetnih dijaloga.
Voljela bih znati kamo idu ljudi poput nas kada su tužni.
i da su se puštale balade na gramofonu u kutu nepoznate sobe.
Znala bih da još uvijek mogu vrtjeti blues u mislima i da ne osjećam entropiju.
Znala bih da je lakše naci pokoju smislenu rečenicu među ogromnim neredom
u skriptama o življenju savršenog života.
Voljela bih znati.
Sada samo vjerujem da su vršci smrznutih prstiju pronašli toplinu u dnu džepova traperica koje ću sutra oprati u nekom omekšivaču veselijeg mirisa,
i da cu začuti lupanje plesnih koraka na stropu moje sobe. Prije
nego nade otope iščekivanja na otupjelim dlanovima.
Danas sam samo otkrila prašnjavu staklenku sjete koja je već dugo postojala tu,
pored nepovezanih crteža moje svakidašnjice.
A ti nikad nisi bio siguran. Čak ni kada su tvoje sjene plesale tango na mojim leđima.
Djevojčice se samo nevino smiješe i sanjari nisu sposobni razgovarati sa realnošću.
Znala bih da si vjerovao. Možda i u ljubav izgubljenu u sjećanjima nekih tamo ljetnih dijaloga.
Voljela bih znati kamo idu ljudi poput nas kada su tužni.
